Budim se u hladnom znoju. Noć je. Kroz prozor vidim drhtavo svjetlo tihih, samothih ulica. Čujem, slušam tišinu. Borba svjetlosti i tame pored mojeg uzglavlja. Bliži se Božić. A oni uporno, i dalje, brane ljudima da Božić proslave u pravom duhu.
Oni su snobovi. Uistinu. Govore da Božić treba provesti u zajedništvu i ljubavi. Njihove su me riječi trgnule iz polusna: "Nemojte kupovati skupe darove, kriza će!" Ipak, oni će prvi kupiti mp4 ili najnoviji model "Jaguara" svojoj djeci. Pa ipak, kriza će... Na televiziji svakodnevno gledamo veliki izbor "jeftinih" proizvoda i lepeze kartica namijenjenih božićnom shoppingu. Doista su snobovi. Čemu tražiti previše, oni su iznad toga. Oni su ti koji donose krizu. Oni su ti koji se slijepo povode za modom i trendovima.
Sada više nemogu spavati. I dalje je noć. Tama je svuda oko mene. Samo tinjanje male ulične svjetiljke prolazi kroz moje zavjese i donosi tračak svjetlosti. Tračak nade. Nade u bolju sutrašnjicu. Jednog dana, kad sve ovo nestane, prijeđe u zaborav, ONI će biti ti koji će žaliti. Ljudi će ostati sretni i zadovoljni svojim Božićem. Za nas, obične ljude, Božić će ostati blagdan pun ljubavi. Naša djeca će ostati. Tu.
Spokojna sam. Ipak neće sve propasti. Ja ću biti tu. U tvojim mislima. Zato, sjeti me se! Sjeti se trenutaka koje smo proveli zajedno! Sjeti se! I neka ostane... Nada u bolje sutra, nada u lijep i miran Božić. Pokušavam zaspati, mirno. A u mojim mislima i dalje ostaje ona ista nada, nada u bolje sutra...
:)))
|